RAZGOVORI

 

Razgovor s književnicom i osnivačicom Škole kreativnog pisanja i neformalnog obrazovanja u Osijeku Darijom Klaričić Veg

 

Kako ste došli do ideje započinjanja Škole pisanja i koliko vam je trebalo za realizaciju iste?

Ideju sam nosila godinama u sebi zato što sam prvo počela voditi radionice kreativnog pisanja u školi u kojoj radim kao knjižničarka i tamo sam radila s učenicima od četvrtog do osmog razreda.  Prikupljala sam vježbe i sama izrađivala i stvorila jedan kurikulum i onda sam još proučavala kako to rade u inozemstvu. Vani je kreativno pisanje nešto što se može studirati na različitim studijima za razliku od Hrvatske, tako da sam pronašla dosta literature i vježbi na engleskom jeziku. I tako sam odlučila to ponuditi  kod nas na tržištu. Zaista nije bilo nikog u Osijeku i šire tko bi držao nešto slično, pa su mi dolazili ljudi iz okolnih mjesta na tečajeve i radionice i to se sad pretvorilo u jedan mali posao koji traje već pet godina.

Od kuda dolazi taj žar, ta ljubav i želja za poučavanje drugih pisanju?

 To je prirodna želja, ja sam jedna od rijetkih sretnica koja zaista radi ono što voli. Čitati sam naučila s četiri godine, a s pet sam već  bila učlanjena u knjižnicu . Odrasla sam s knjigama. Profesija me odvukla u poučavanje, završila sam studije hrvatskoga jezika, književnosti i knjižničarstva, ma- da sam pisala i scenarije i naginjala studiju režije. Nekako je sve išlo u smjeru pisanja i poučavanja pa sam spojila te dvije ljubavi.

Pomaže li vam kreativna energija koja se stvara na tečajevima i u vlastitom pisanju?

Pomaže, ali  zaista uživam u poučavanju. Što se tiče samog pisanja, imam jedan veliki problem koji mnogi imaju, a to je disciplina. Jako je teško postići tu disciplinu da se svakodnevno radi. I upravo na tome insistiram na tečaju da se radi svakodnevno i  kad se završi tečaj da se nastavi pisati. Imam sama taj problem i uvijek ga ističem svojim polaznicima. Smatram da su kreativci i talentirane osobe za bilo koju umjetnost često raspršeni , stoga trebaju svladati vještinu fokusiranja na cilj. Kad to čovjek svlada, onda je nebo granica.

Kakav je osjećaj imati tvrdi primjerak svoje knjige u rukama?

 Uh, to je bilo spektakularno iskustvo. Zapravo, kada sam završila roman znala sam da je dobar, i bila sam jako ponosna na sebe jer sam prethodna četiri nezavršena spremila u ladicu. To je bio prvi roman kojeg sam završila tako da je osjećaj korica bio onaj trenutak kada sam ga isprintala sa svog računala. Sve ono poslije naravno da je prekrasno, ali nije bilo vrednijeg trenutka. Bilo je četiri ujutro jedno ljeto kad sam napisala dva završetka  tog romana. Postigla sam pobjedu nad sobom i svojom discipliniranošću.

Znam da ste nastavak tog prvog objavljenog romana, Mali Pariz, završili i da sad radite na jednom ili možda dva nova  romana. Je li vam lakše raditi na više projekata odjednom ili se posvećujete svakom pojedinačno?

Jeste, lakše mi je raditi paralelno jer onda mislim kako ću ih sve završiti. Kad mi jedan  dosadi, prebacim se na drugi, to mi dobro funkcionira.
Što vas najviše nadahnjuje ?

Ljudi. Jako volim ljude, ljudi su toliko zanimljivi. Priroda. Priroda je prekrasna. I nadahnjuje me duhovnost kojom se bavim godinama i radim na sebi. To je stil života jer što si stariji sve više radiš na sebi i želiš biti bolja osoba. To me nadahnjuje najviše.

Što utječe na vaše pisanje, npr. neki pisci stalno se vrte po vlastitoj prošlosti, djetinjstvu, neki vole pisati o sadašnjosti, dok su neki u budućnosti…

Neki autori ostaju u svojim temama i te teme produbljuju kroz različite romane ili priče. Međutim ja nisam takva osoba, ja volim dječju književnost, primjerice  Andersenove bajke koje volim čitati i danas. Obožavam autore koji mogu napisati roman koji mogu čitati i djeca i odrasli. Svoje posebne teme nemam, volim neke univerzalne teme i duhovne poruke. Voljela bih i željela napisati roman koji bi ostavio jednu snažnu poruku da ju empatično osjeti puno ljudi, smatram da velika književna djela mijenjaju svijet i svjetonazor, način razmišljanja i svjesnost, svijest ljudi.

Kakva je budućnost književnog izričaja pod utjecajem novih medija? Kratke priče, poezija, flash fikcija ili će se uvijek čitati knjige?  

Knjige će se uvijek čitati. Pogotovo sad kad postoje čitači,  digitalni i pdf, ide se sve više na tu digitalizaciju, ipak ljudi više vole onaj osjećaj listanja knjige, to je privlačno. Ne  znam što će budućnost donijeti, postoje različita tumačenja svjetskih knjižnica. Postoje različite teorije o ljudskoj svijesti, možda ćemo se svi spojiti telepatski i biti kao pčele. Razmišljam puno u tom smjeru, nisam distopist, a nisam ni utopist. Mislim da sam realist, jer vidim da djeca čitaju, samo im treba netko otvoriti put ka knjizi. U skandinavskim zemljama ljudi čitaju  u metroima, u Francuskoj kad imaju stanku za ručak svi se sjate u parkove i ulice. Kod nas je zavladala pošast mobitela i društvenih mreža, ali sam primijetila da im i to dosadi, zasite se pa se vraćaju nekim drugim vrijednostima.

Nadovezujući se na rečeno, što čitaju školska djeca osim lektira, čitaju li što drugo?

Čitaju. Vole detektivske priče, vole humoristična djela. Zaista vole Sanju Pilić ona je toliko omiljen autor u Hrvatskoj, vole i Sanju Polak. Vole i SF. Djevojke vole tinejdžerske ekranizirane bestselere. Samo je danas put obrnut, ide od  filma do čitatelja.

Životni ili radni moto?

Biti pametnija, loše poteze pokušati, ako ništa drugo, učiniti samoj sebi humorističnim, znati se smijati vlastitim greškama. Naučiti živjeti sada, u sadašnjem trenutku, eto to je to.

86274924_604725300372668_3163730037593604096_n.jpg

Kratka biografija, preuzeta s https://www.smashwords.com/profile/view/darija1972

Rođena 15.09.1972.

Osnovnu i srednju školu završila u Slavonskom Brodu ( Gimnazija “Matija Mesić”).

1998. g. diplomirala na Pedagoškom fakultetu hrvatski jezik i književnost, a 1999. g. i dopunski studij knjižničarstva u Zagrebu.

Izdana djela:

Luka i Zubić-vila, slikovnica 2004.g.

Livadska priča, interaktivni cd/digitalna knjiga, 2005.g.

Plesna haljina žutog maslačka, interaktivni cd, dopunsko nastavno sredstvo u RH, 2010.g.

Božićno čudo, slikovnica 2011.g.

Glavna urednica časopisa za djecu od 4 do 8 godina – “Sovica” i “Mravac”.

Scenarij za film “Mala vila” izrađen za potrebe Ustanove Zagreb film.

“Naš Mali Pariz” – dječji roman, nakladnik Školska knjiga, 2016.g.

Radionice kreativnog pisanja pokrenula 2014. godine, a u siječnju 2016. otvorila Školu kreativnog pisanja Osijek.

87274341_1412738118929226_7382850328565121024_n.jpg

link škole: https://www.facebook.com/skolapisanja/