Doba straha

Doba straha

Listopad je inače moj najdraži mjesec. Jesen me razveseli bojama, mirisima, vrijeme provodim u šetnji s djecom, skupljanju kestenja, češera, žireva, oraha za naše male kućne projekte…

Ovaj listopad nije takav. Jesen je opet došla. Šećerana je opet „zamirisala” Donji grad. Orasi su popadali. Koliko god se trudila, a trudim se, vjerujte, iz petnih žila trudim se. Pokušavam otjerati olovne oblake, ali tako je teško. Nekakav zli umor uvukao mi se u kosti, mišiće, zube, pa čak i kosu, nikad nije bila bezvoljnija. Vjerujem kako nisam jedina koja osjeća „Svjetsku bol”.

Vremena su neizvjesna, bombardirani smo sa svih strana negativnim informacijama, događajima, neimaštinom, bolešću i smrću.

Osjećam se kao da su svi oko mene jednako čudni, pomalo ludi, neurotični, zbunjeni.

Evo, baš danas čitam, pred školom, u petnaest minuta, dvoje različitih učenika, udarila dva različita automobila. Jučer je bio naslov o tomu kako su vozači nervozni, danas je bio dan potvrde.

Svi se različito nosimo s novonastalom situacijom, ali nitko dobro ili tek neki.

Jedni su postali ogorčeni radikalni aktivisti koji bijesnim Facebook postovima samo šire

nezadovoljstvo i tjeraju ljude u očaj.

Neki su tupi, pokušavaju sve ignorirati, drugi misle ako budu ekstremno dobra i poslušna dječica da će sve to proći i biti dobro. Ili su kao ja, pokušavaju plivati, grebu, grizu slamke spasa, kreativnosti, pozitivnog i normalnog i ne, ne novog normalnog.

Vrhunac mjeseca bilo je slaganje drva kod susjeda. Dječica su trčala oko nas, pomagala utovariti drvo za ogrjev, šalili smo se i smijali opijeni normalnošću i ljepotom druženja sve do mraka.

Zanimljivo je kako svaka generacija nas Balkanaca doživi jedan rat, Prvi, Drugi, Domovinski i sad ovaj, valjda…Rat protiv nevidljivog neprijatelja i rat protiv samoga sebe, rat protiv straha, nervoze, depresije. I kao i svako vrijeme nestabilnosti i ovo će se odraziti na našu djecu, te se zato moramo uvijek potruditi još malo više. Još malo više vremena provoditi na suncu i zraku, još malo više igara smisliti, još malo više priča pročitati, još malo skrivećki suza u kupaonici isplakati i rastopiti u molitvi pod vrućim tušem…

Treba izdržati!

L.D.R.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s