O kugi u Slavoniji, izvanredno stanje, nekad i sad

Povjesničarka, spisateljica i moja prijateljica, Erika Ž.Vincetić za svoj roman u nastajanju proučavala je posljednji slučaj kuge u Osijeku. Zamolila sam ju da mi za blog proslijedi nešto od sakupljene građe, tekst opisa izvanrednog stanja u tadašnjoj Slavoniji. Vjerujem kako bi vam moglo biti zanimljivo i također vidljivo kako se čovječanstvo kroz stoljeća previše ne mijenja .

O kugi u Slavoniji (18.st.)

Prema dostupnim povijesnim izvorima može se zaključiti da je utvrđivanje sanitarnih čvorova prema zaraženim područjima bilo osnovno sredstvo sprječavanja širenja epidemije kuge. Lokalne vlasti provodile su kontrolu zdravstvenih prilika u granicama svoje jurisdikcije i informirale se o stanju u susjednim granicama. U slučaju vijesti o epidemiji u susjedstvu lokalna bi vlast postrožila kontrolu zdravstvenih prilika na vlastitom teritoriju, a na granici prema zaraženom području postavljala bi straže i uvodila karantenu. Pokušaj prelaska iz zaraženih područja u nezaražene strogo se kažnjavalo, često i smrtnom kaznom. Karantena je trajala od tri do sedam tjedana, ovisno o razini opasnosti. Najmanje su se u karantenama zadržavali kuriri koje su vlasti ponekad u izolaciji držale samo dva tjedna. Unutar same Slavonije zdravstvena zaštita bila je organizirana tako da je svaki vlastelin pazio na zdravstvene prilike u svom vlastelinstvu. U slučaju izbijanja epidemije u blizini, vlastelini su zatvarali granice svoje vlastelinstva i nisu dopuštali nikome ulazak. Kontrolu su provodili vlastelinski panduri u čemu su im pomagali svi stanovnici vlastelinstava koju su bili obavezni obavještavati vlastelina o svemu što je bilo sumnjivo. Ponekad bi okužena sela okružila i sama vojska koja je sprječavala stanovnicima odlazak izvan mjesto. To je bilo potrebno jer su seljaci često tajili da se u njihovom selu pojavila kuga. Razlog takvog ponašanja treba tražiti u činjenici da je u vrijeme epidemije gospodarstvo čitavog kraja imalo velike gubitke, jer je tada prestajala svaka ekonomska aktivnost. Brojni pojedinci nisu mogli podnijeti tolike ekonomske gubitke, pa su, usprkos opasnosti od širenja zaraze, pokušavali nastaviti sa svojim poslom. Bez obzira na sve mjere opreza nije bilo moguće apsolutno izolirati pojedine krajeve, pa je uvijek bilo ljudi koji su potajice prelazili iz zaraženih krajeva u nezaražene. Ipak, većina se ljudi u vrijeme izbijanja epidemije zatvarala u svoja sela i kuće, ne puštajući strance u svoju sredinu, pa je tijekom epidemije promet ljudi i roba u pravilu gotovo sasvim prestajao.“ (Robert Skenderović, Scrinia Slavonica 3 (2003), 157-170)

HE6_0459.jpgKUGA, zaštitna liječnička odora iz XVII. st.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s