Osvrt na Koronu (iz anksiozne perspektive)

Osvrt na Koronu

(iz anksiozne perspektive)

Dragi anksiozni prijatelji, voljela bih čuti u komentarima kako se osjećate. Kako se nosite sa situacijom? Ima li još frikova koji osjećaju nekakvo neobično zen stanje. Nešto kao: evo ga, stvarno je, to sam čekala i sad sam dobro. Ili nešto kao: ljudi moji ja sam trenirala paniku godinama, hajde neka sad netko drugi paničari za promjenu, a ja ću se malo odmoriti.

Šalu na stranu. Variram, puno skokova i padova u danu. Ovisi naravno o sadržaju koji upijam i primam, o temama razgovora. Ovisi i o zalihama koje smo prikupili. Djeci je vjerojatno neobično što smo svi kod kuće i što stalno nešto radimo s njima. Noa ima zalihu tatinih starih legića, tri pune kutije, danas će graditi policijsku postaju. Sa mnom crta, čitamo knjige, odlazimo u kratke šetnje i vožnju biciklom. Izak je izrazito i neobično uznemiren ovih dana. Stišće se uz mene poput malene koale i ne pušta me. Vrišti ako ga bilo tko dotakne ili pogleda. Možda upija zračne vibracije nemira i tjeskobe. Bake i djedovi imaju PTSP, sve ih podsjeća na ratno stanje. Ulice su prazne i puste, ako se nađe dvoje na istoj stazi, jedan obvezno prijeđe na drugu stranu ulice, kako se slučajno ne bi približili. Trgovine su opustošene za određene namjernice.

Stariji građani su zamoljeni da ne izlaze, ali neobično, čini se kao da su u nekom novom zanosu i prkosu,života na rubu, nikad se nisu osjećali življe, budnije, zdravije: „Juhu!” „Idemo na tržnicu svaki dan!”, „ U tramvaju konačno ima mjesta” ,„O jea, nema redova kod doktora!”

Osobno se bojim života nakon virusa, depresije i siromaštva. Kažu,“ to će biti jedini problem za Hrvate koji se ne može riješiti odlaskom u Njemačku“. Sezona će podbaciti, ljudi dobivaju otkaze. Kud nisam pratila dionice pa da se sad obogatim, kao ratni profiteri 90-ih.  Bit će zanimljivo vidjeti kakve će se nove face izdići kad kriza prođe, neki novi bogataši i neki novi pametnjakovići. Gejmeri su uživljeni u zombi apokalipsu, trenirali su godinama. U obiteljskim kućama se vade i one prašnjave društvene igre s vrha police, ljudi se ponovno upoznaju, primijetiš kako su tu u obitelji zapravo dobri neki ljudi. Prijatelji te zovu, dijaspora se stalno javlja, razmjenjuju se informacije. Razmjenjuju se dobra, susjeda nudi razmjenu: teleće za pileće šnicle. Vrlo zanimljiv sociološki eksperiment i vraćanje u prošlost. Nostalgičari su došli na svoje. Introverti uživaju. Anksiozni paničari su konačno u pravu.

Sve u svemu čudna neka vremena.

L.D.R.

20f5f1443374d8a55ae2a359ff6e49c3.jpg

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s