Snijeg se blago prosipao iz narančastog neba. Hvatao se za krovove, ljubio grane stabala, lijegao na staze i ceste, uz nježno cvrčanje i oštri miris metala.
Sjedila je na prozoru, napetog izraza lica. Misli su pokušavale misliti o dnevnim zadacima, ali domisli su vršile pritisak s neurotičnim : „ Gdje je ?” „ Kad će doći?” Dođi, dođi, dođi…”
„Napokon!” Ugledala je poštara kao se vuče kroz snijeg. Zagrnula se dugom vestom, i trčećim korakom krenula niz stepenice.
”Dobar dan” .
”Dobar dan, evo tu potpišite. „
Dok je potpisivala primitak pošiljke krpenom papučom je ugazila u lokvicu otopljenog snijega na ulaznim vratima. Hladnoća joj je pomazila stopalo.
„ Doviđenja.” Okrenula se i potrčala natrag u stanu, u svoju jazbinu, gdje je toplo.
Asos pošiljku je rastrgala već na stubištu. Stigla je nova zimska garderoba, podsjećala je na već postojeću garderobu u ormaru, ali ova je bila svježa i nova. Crne hlače, crne majice. Ne postoji ništa ljepše od nove crne, toliko jaka, duboka, ugodna, kao nova koža, pomislila je.
L.D.R.
Naslov iznad ove ilustracije :
An illustrator who sees unique beauty in everyday life (mislim da savršeno odgovara ovoj vježbici)
ALISA IZA KULISA 