Da mi je dolinom smrti proći zla se ne bojim…

Iskreno vise se bojim jesam li živjela, ispravno,kako sam provodila dane,tjeskobno i u brizi glave zabijene u pijesak. Nakon nekih iskustava shvatiš da mi stvarno jesmo kao trava, danas si zdrav, a već sutra ti život može biti u opasnosti. I onda u tim čekaonicama,bockanjima, testiranjima krene ta retrospektiva. Jesam li živjela u sadašnjosti ili budućnosti. Budućnost je sklizak teren, sadašnjost je tu i moja djeca me gledaju sada,trebaju sada .Pasanac_3..

Dugo nisam bila sudionik svog života. Pasivna žrtva kojoj se stvari događaju, život se događa i zove me, ali sam ja često izvan dometa. Kad prebrodimo neke teške trenutke ili situacije postoji opasnost da ništa ne naučimo, ne postanemo čvršći ili jači već nam to ostane samo trauma, a mi sami poprimimo sindrom žrtve. I sve što dotakne to bolno mjesto automatski aktivira ulogu žrtve.

Tada se poput pasanca zarolamo u pasivnu kuglu i čekamo da napad prođe, ali problem je što tako prođe i život . I onda se nađeš na mjestu koje ne poznaješ jer si se do njega dokotrljao kao ta kugla. Ne sviđa ti se, ne razumiješ ga i ne osjećaš ga svojim. „ Moj život nije moj” , ima li što gore?!

Vjerujem da nema. Male dnevne pobjede, usmjeravanje energije na produktivne stvari, zahvalnost i mir na kraju dana. Ozdravljenje je holistički proces uvijek se u to nanovo uvjerim. Zdrav duh, zdravo tijelo.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s