Moj muž

Moj muž me često nasmijava, ali najsmješniji je kada se to ne trudi biti, kada mu se stvari jednostavno događaju. Jednom prilikom sam mu napravila topli sendvič, čim ga je zagrizao, jauknuo je , a  i iz usne mu je potekla krv. Naime, moj muž je možda jedina osoba na svijetu koju je ugrizao kruh.  Krvava borba hrabrog čovjeka i  ratobornog sendviča  ipak je završila pobjedom čovjeka, nokautirao ga je  u samo tri zalogaja.

Moj muž je bio dječak kada smo se oženili, a sada je muškarac. Hrabar je i snažan, ali i nježan i brižan otac. On izmišlja i pjeva pjesme našemu sinu kako bi maleni utonuo u san.

Moj muž  ljubav izražava djelima i blagošću, neće mi pisati pjesme, ali vidi sve moje potrebe. Ako sam umorna, omogućit će mi vrijeme samo za mene, vrijeme odmora, ako sam nervozna i  gladna pribavit će mi divovsku šniclu iz obližnjeg restorana. Ako sam tužna priredit  će nam filmsku večer ili predložiti odlazak u kino ili na bazene. Vidi me i misli o meni.

Moj muž me je  naučio i spremati. Za ženu je dobio malu , sanjarenju  sklonu djevojčicu, koja se ponekad izgubi i ne vidi stvari oko sebe. Pažljivo, bez grubosti , uz zabavu i ples pokazao mi je kako treba kuhinja zablistati redom, kako na policama tako i u mojoj glavi.

On je imao dvadeset četiri godine, a ja dvadeset kad smo se oženili. Odgojili smo i podigli jedno drugo, a sada, sedam godina kasnije odgajamo i podižemo malenoga dječaka.

Moj sin je sretan dječak jer ima oca koji se bavi  njim, uči ga, mazi i ljubi i vodi liječniku kada je bolestan. Rekao mi je : „ Ja mislim da tate trebaju voditi bebe doktoru na cijepljenje, mamama je to prebolno , a beba će biti hrabrija ako je tata s njim“. Bio je u pravu, sin je svako cijepljenje vrlo lako podnio, a pedijatrica je rekla da je on prvi tata koji je sam doveo bebu na cijepljenje.

Moj muž je moja stijena i moja ravnoteža. On je i pizza majstor i glazbenik i umjetnik i učitelj, ali i informatičar i soboslikar, postavljač gipsanih zidova, majstor za perilicu, sifon… Primijetivši moje sivilo raspoloženja,  razmjestio je namještaj u dnevnoj sobi  tako da mi postavi stol na svjetlo, uz prozor.

„ Sada možeš u miru pisati i čitati,  lakše će ti biti kada više svjetla prodire u sobu“.

Mogao bi  biti i dizajner interijera kao ona dvojica stručnih blizanaca s televizije što uvijek nabiju dodatne troškove zbog loših cijevi ili azbesta. Pravi je renesansni čovjek, i iz svake situacije i svakog posla on izvuče najbolje, ostane pozitivan, uhvati se za dobro.

Smatra kako žene misle da žele muškarca koji će im stalno ugađati, gledaju serije pa se onda zaključaju u kupaonicu i  plaču što im njihov muž ne donosi cvijeće svaki dan i ne pjeva serenade. Kaže mi: „ Da sam ozbiljno shvaćao tvoje želje, svaki tjedan bismo se našli  u drugoj državi, uglavnom bez novaca i izgubljeni“. Što je istina, ja svako malo pronađem savršenu zemlju koju bismo se trebali odseliti.

Odlučan je i uvijek  zna što hoće. Kada smo  se upoznali, bili smo još djeca, ja sam imala trinaest, a on sedamnaest godina i  tada smo bili u našoj prvoj vezi, nije dugo trajala zbog tadašnje razlike  u godinama, ali smo ostali prijatelji, čekao je da odrastem, i da budem spremna za ljubav.  Kad smo oboje bili na faksu, rekao je, to je to, sad smo  zaručeni.Za godinu dana smo se i oženili.

Svaku večer se pomoli za mene i sina, zahvali Bogu što nas ima, te zatraži vodstvo i mudrost za dane što stižu.

20170701_131913

One thought on “Moj muž

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s