Kako sam postala majka

Kako sam postala majka

Sjećam se kad sam te prvi put ugledala. Stavili su te na moj trbuh, koža na kožu i iako sam prije par trenutaka mislila da ću umrijeti te sam, čini mi se,  čak i prošaptala „Umirem “, kako sam  te gledala bol je nestajala. Bili smo oboje zbunjeni, gledali  se i pitali : „Što sad?“ „Tko si ti, tko sam ja?“. Ti si se u svojim prvim trenutcima pokazao kao snalažljivi mali borac,  pa si odmah pronašao mamine grudi i počeo sisati. Kad su te uzeli na vaganje, pronjuškao si prostor  oko babičinih grudi te si ju time nasmijao toliko da je zaključila  kako si pravo muško. Tri dana u bolnici stalno sam plakala. Emocije su se toliko kotrljale i valjale u meni da su suze samo curile (ostatci plodne vode, možda). Osjećaji  straha,  ljubavi, čuđenja,  divljenja, zahvalnosti  Bogu što si zdrav, što je sve dobro prošlo, osjećaj zabrinutosti, hoću li se znati brinuti za  tebe kad dođemo kući. Hoću li biti dobra majka? Kada sam došla kući emocije i pitanja su se stišala, a ja sam prionula na posao i  na testiranje vlastite izdržljivosti npr. koliko mogu izdržati  bez sna i koliko mi kosa može biti masna.

Od toga dana prošlo su dvije godine i par mjeseci. Zdrav si, živahan i veseo. Naš mali stan, mama i tata su tvoj svijet, a ti si naš svijet. Više se i ne sjećam života prije tebe, a kada spavam vodim te sa sobom čak i u svoje snove. Možda bih ponekad voljela imati  više vremena za  sebe, ali istina je da kad sam ga imala, moje srce je bilo prazno, a sada je puno i gori životom i borbenošću zbog tebe i za tebe.

LDR

IMG_20150409_172727

 

 

Voli te mama

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s