Seks papuče

Zanimljivo je kako se sve mijenja kad dobiješ dijete. Pogotovo se mijenja ono što si si obećao da se nikad ne će promijeniti. Ja sam mislila da nikada ne ću postati ona žena što je uvijek umorna i uvijek ju boli glava kad bi muž htio „malo ljubavi“. Ali…došla je beba i odjednom sam baš to postala. Ipak čvrsto se borim protiv toga. Naše zajedništvo se svelo na sat vremena svaki drugi,treći dan, (>.>)…U tih sat vremena pokušavamo ugurati sve komponente bračnog odnosa. Ovo je jedan takav primjer. Scena : Noa je napokon utonuo u san, na našem velikom bračnom krevetu, naravno da nije zaspao u svom kinderbetu. Polako se išuljavam iz sobe dok još lagano pjevušim melodiju zaspala mala Vitica, na neke druge riječi naravno, zatvaram kvaku, stojim kraj vrata jedva dišući, iščekujući svaki čas hoće li opet zaplakat, ništa, tišina. Ulazim u dnevnu brzinom svjetlosti skidamo odjeću sa sebe, stojimo tamo goli, ali gledamo se u oči, već smo zaboravili kojeg su nam oblika i koje boje. Tražimo gdje da se pozicioniramo, kauč je opet pun odjeće koju treba ispeglati, tepih je nedavno usisan (bar mislim da je),može tepih. „I šta kažeš ti na ove izbjeglice“, „ Ne znam, stvarno teška situacija.“ „Kak je bilo na poslu?“ „ Joj naporno,bla,bla,bla,bla…“ „Ajd ne ćemo više pričat, ne mogu se skoncentrirat“ „Ok.“ „E žulja me koljeno,lupa mi o parket“ „Stavi si papuču pod njega“ „Evo jel sad bolje?“ „Je.“ „Jel to Noa“, „Je“….

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s