Crtica iz djetinjstva ili kako sam otkrila da sam „zločesta“
Majka joj je rekla da ni slučajno ne dira svježe obojanu prozorsku dasku. Naravno da joj od tog trenutka nije bilo ništa preče ni draže od prilike da umoči svoju rukicu u boju. Trag u vremenu. Majstor je nadgledao prozor i upućivao joj upozoravajuće poglede. Zbrisala je žurno u drugu sobu, te pokušala pronaći nešto za igru. Prozorska daska ju je zvala, mogla ju je jasno čuti. Ušuljala se, srce joj je glasno lupalo. Paf! Stisnula je svoj dlan u boju, a zatim je uslijedio drugi paf, po guzici. Mama se našla iza nje baš u tom za nju pobjedonosnom trenutku. Uslijedila je bujica prodika , „Vrijedilo je“, pomisli tiho u sebi.
🙂
LikeLike